Medicina stoljećima zna za genetsku predispoziciju, tj. povećanu vjerojatnost razvoja  određene  bolesti na temelju nekih  naslijeđenih faktora i osobina. Međutim, tek je u 20. stoljeću  jasno ustanovljeno da je većina bolesti uzrokovano kombinacijom više faktora – zato i kažemo da su one multifaktorijalne. Kod srčano-žilnih bolesti kardiolozi te faktore dijele  na  promjenjive (krvni tlak, kolesterol, razina šećera u krvi, pušenje) i nepromjenjive (dob, spol i naslijeđe). Dakle, neke nasljedne promjene mogu doprinijeti  razvoju bolesti, ali je ne moraju izravno uzrokovati. Studije na blizancima pokazale su da se kod  srčanog infarkta oko 50% rizika može pripisati naslijeđu. To znači da će se genetska predispozicija manifestirati kao bolest tek u međudjelovanju sa načinom života i faktorima okoliša: ako je vaš otac imao srčani infarkt prije svoje 50. godine života zbog naslijeđene visoke razine kolesterola u krvi, vi  to možete izbjeći pravilnom prehranom, uzimanjem lijekova za sniženje razine kolesterola i rigoroznom kontrolom ostalih faktora rizika.

Zbog praktičnih  razloga desetljećima se u proučavanju uzroka srčanožilnih bolesti naglasak stavljao na vanjske faktore, tj. na stil života pacijenta (način prehrane, pušenje,  tjelesna aktivnost…). Razvojem znanosti rasla je spoznaja da se veća pažnje mora pokloniti i nasljednoj komponenti kao faktoru rizika za razvoj bolesti. Modrena informatička tehnologija  omogućila je da se općeniti pojam genske predispozicije tj. podložnosti određenoj bolesti točno definira kao promjena ( tkz. mutacija) određenog gena. Tako je pokazano da je promjena gena   M235T u reninsko-angiotenzinskom sustavu, koji je važan za upravljanje protokom krvi,  dovodi do povišenog krvnog tlaka.  I kod obiteljske hiperkolesterolemije  definirano je više mutacije gena (npr. ApoB ili PCSK)) koji su odgovorni za promjene u receptoru LDL („lošeg“) kolesterola. Ti su receptori svojevrsni hvatači lošeg kolesterola i promjena njihove građe smanjuje tu funkciju i dovodi do porasta kolesterola krvi i posljedičnih aterosklerotskih promjenama na krvnim žilama.  Također je i kod mnogih srčanih aritmija definirana jasna genetska podloga. Tako je npr. kod tkz. „produljenog QT intervala“  (elektrokardiografska promjena koja je u podlozi opasnih  ventrikularnih aritmija)  otkriveno više mutacija ionski kanala, tj. bjelančevina koje sudjeluju u stvaranju i prenošenju električnih impulsa u srcu.

Međutim, kao što je već naglašeno nastanak većine  srčanih bolesti  genetski je kompleksan. To znači da ne postoji izolirana genetska mutacija, već postoji aditivni učinak malih promjena na više gena koji dovodi do promjene u građi i funkciji organa. Najpoznatiji primjer je primarne arterijske hipertenzije, tj. bolest povišenog krvnog tlaka koja čini oko 95% svih hipertenzija. Pronađeno je mnoštvo gena koji su povezani sa hipertenzijom, ali nijedan od njih nema presudan učinak – tek njihovo kompleksno međudjelovanje dovodi do bolesti. Obzirom na veliku učestalost povišenog tlaka u modernim društvima ( a time i specifične genetske strukture) zanimljiva su stajališta nekih istraživača koji smatraju da su ti geni u ranoj evoluciji čovjeka imali zaštitnu ulogu koja je postala štetna tek promjenom načina života i prehrane, te izrazitim produženjem životnog vijeka. Naime, genetska struktura koja pogoduje zadržavanju soli i vode u organizmu u uvjetima njihove oskudice i pojačanog znojenje, u toplom klimatskom okruženju naših davnih  predaka  značila je bolje preživljavanje. Ti geni tek  u suvremenom društvu, u kojem je unos soli višestruko veći od potreba organizma, a prosječni životni vijek prelazi 80 godina, znače suvišno  zadržavanje soli i vode u organizmu, a tim i povišenje krvnog tlaka.

Iz dosada navedenog jasno je zašto je rutinsko genetsko testiranje poligenskih bolesti, kakva je većina kardiovaskularnih bolesti, zasada nepraktično. Tek ćemo u budućnosti nakon temeljitih istraživanja koja se već provode, sa više sigurnosti moći povezati naslijeđenu  gensku strukturu sa određenom  bolesti i na temelju toga donositi dijagnostičko-terapeutske odluke.U kontekstu nasljeđivanja liječnicima kliničarima zanimljivo je još jedno područje, tkz farmakogenetika. Pojednostavljeno, radi se o području koje proučava kako nasljedni faktori modificiraju  odgovor organizma na unošenje lijeka, tj. njegovu apsorpciju, raspodjelu i izlučivanje iz tijela. Podaci govore da između 5% i 20% pacijenata ima genetsku strukturu koja dovodi do smanjene prerade lijeka i da je 1 od 15 primitaka u bolnicu uzrokovan nepredvidljivim odgovorom na lijek. Naročito su opasne mutacije gena koje lijek mogu pretvoriti u otrov – 1 od 300 takvih reakcija može završiti i smrtnim ishodom.  Veliki dio svjetske populacije može biti pogođen ovim stanjem i liječnici moraju biti oprezni.  Najviše je istražen enzim citokrom P450 koji je izrazito polimorfan, tj. različito građen kod različitih individua. Radi se o bjelančevini koja se dominanto nalazi u jetri i prerađuje više od 100 lijekova od kojih se mnogi koriste u kardiovaskularnoj medicini. Postoje različiti stupnjevi genetskog oštećenja njegove funkcije, od njenog potpunog gubitka koji se bilježi u 5-10% bjelačke populacije, do blažih oštećenja koji se nalazi kod 32% iste populacije. Kardiolozima je zanimljiva i tkz. „ aspirinska rezistencija“, tj. nesposobnost acetilsalicilne kiseline da kod 10% pacijenata nakon srčanog ili moždanog udara spriječi ponovni nastanak krvnog ugruška.  Smatra se da je tome uzrok genetski uvjetovana promjena receptora GPIIIa na krvnim pločicama – trombocitima koji imaju ključnu ulogu u zgrušavanju krvi.  Sličan polimorfizam gena koji određuju građu receptora uzrokuje smanjen odgovor na lijekove za smanjivanje masnoća u krvi i diuretike.

Činjenica je da poznavanje genetike i farmakogenetike ima potencijal da poboljša liječenje, ali to  nije konačan odgovor na rastući problem kardiovaskularnih bolesti, jer lijek nije izlječenje. Tako npr. lijekovi za sniženje tlaka smanjuju simptome i odlažu pojavu komplikacija,  ali su trajnost i kompleksnost njihovog uzimanja uz često izražene nuspojave uzrokom nesuradljivost pacijenta. Stoga je potraga za trajnim rješenjem u stvari potraga za genskom terapijom kao jednokratnim rješenjem, tj. promjenom genske strukture pacijenta. Moderna je  kardiologija u tom području tek u začecima- najdalje se otišlo u pokušajima liječenja smanjenog  protoka krvi u različitim organima prenošenjem poželjnog gena u stanice krvnih žila koji potiču njihovo razmnožavanje, tkz. angiogenezu, čime se poboljšava protok.

Međutim, mnoštvo je tehničkih, ali i etičkih problema koje treba razriješiti da bi gensko liječenje  postalo realnost. Stoga možemo zaključiti da će kardiologija, kao i mnoge druge grane medicine 21. stoljeća, biti  obilježena genetikom.

No, to nije preporučljivo jer se gubi dragocjeno vrijeme koje može biti presudno u liječenju i prognozi bolesti. Nekoliko je glavnih razloga zbog kojih bi trebalo zatražili pomoć kardiologa.

• Preporuka obiteljskog liječnika: ako vam vaš liječnik primarne zdravstvene zaštite preporuči da odete kardiologu, svakako to učinite. Ne oklijevajte, jer ćete vjerojatno požaliti.
• Bol u prsima: to je prilično širok pojam koji može imati niz uzroka. Imate li bilo kakvih dvojbi o tome, obavezno se javite kardiologu.
• Osjećaj nedostatka zraka ili gušenje pri manjem naporu, naročito ako je novonastalo, može biti uzrokovano ozbiljnim srčanim bolestima i to je razlog zbog kojeg biste obavezno trebali otići na pregled kardiologu.
• Novonastala srčana aritmija: bilo da se radi o srčanim preskocima, ubrzanom ili usporenom srčanom ritmu sa ili bez simptoma, treba učiniti odgovarajuću kardiološku obradu radi isključenja životno opasnih aritmija.
• Pozitivna obiteljska anamneza: ako netko u vašoj obitelji ima ili
  je imao problema sa srcem, trebate biti svjesni simptoma srčanih bolesti i porazgovarati s kardiologom o njima. Veliki je spektar srčanih bolesti koje imaju genetsku predispoziciju i u skladu s tim kardiolog će odrediti odgovarajuće slikovne i laboratorijske pretrage koje će pomoći u postavljanju dijagnoze i donošenju preporuka.
• Povišen ukupni kolesterol: ukupni kolesterol je zbroj svih kolesterola u krvi. Što je veći vaš ukupni kolesterol, veći je i rizik za bolesti srca (razine kolesterola od 5 mol/L ili više) pa bi u tom slučaju također bilo poželjno obaviti pregled kod kardiologa.
• Povišen krvni tlak: sve vrijednosti krvnog tlaka veće od 135/85 mmHg zahtijevaju odlazak liječniku.
• Ako ste aktivni ili bivši pušač: pušenje je veliki faktor rizika za bolesti srca. Smanjuje dotok kisika u srce i povećava krvni tlak i broj otkucaja srca te dovodi do poremećaja zgrušavanja krvi i oštećenja stanica koje oblažu arterije – stoga je potreban veći oprez i češći pregledi.
• Ako ste dijabetičar: ako imate i netipične simptome koji bi mogli ukazivati na srčane probleme, a imate i povišen šećer, odmah morate otići kardiologu.
• Ako započinjete novi program vježbanja: ako ste stariji od 40 godina kardiolog može provjeriti zdravlje srca i preporučiti najbolje vježbe za vas.

Dugo se smatralo da je ateroskleroza degenerativna bolest, tj. neizbježna posljedica starenja, no danas se zna da to nije točno. U modernoj medicini postoji konsenzus da je ateroskleroza stanje pojačanog oksidacijskog stresa zbog masnoća nakupljenih u stjenci krvne žile i posljedične upale te stjenke. Detalji tih kompleksnih zbivanje nisu još u potpunosti rasvijetljeni i često su uzrokom raznih kontroverznih stavova o značaju kolesterola u njima.

Kao vrlo važan sastavni dio svi staničnih membrana u tijelu kolesterol se proizvodi u jetri, a manjim se dijelom unosi hranom. Radi bolje topivosti u krvi veže se za bjelančevine i takvi spojevi se nazivaju lipoproteini. Ima ih više vrsta , a najznačajniji su LDL (kolesterol niske gustoće, tkz. „loši kolesterol“) i HDL (kolesterol visoke gustoće, tkz. „dobri kolesterol“). Lipoproteini su okrugle čestice i njihov prolaz kroz stjenku krvne žile u njenu unutrašnjost jedan je od prvi koraka u razvoju ateroksleroze. Točan mehanizam koji pokreće taj proces nije poznat, ali se zna da je direktno ovisan o koncentraciji kolesterola u krvi i stanju tanke membrane krvne žile („intime“). Dakle, sve što dovodi do povećanja razine kolesterola u krvi (prehrana, bolesti štitnjače, šećerna bolest, nasljedni faktori) ili oštećenja membrane krvne žile (šećerna bolest, visoki krvni tlak, pušenje, nasljedni faktori) ubrzava prolazak kolesterola u unutrašnjost krvne žile. Tu započinje složeni proces kojim se u stvari krvna žila nastoji zaštititi od nepoželjnog nakupljanja masnoća. Aktiviraju se razni biokemijski procesi koji dovode do oksidacije LDL kolesterola i pokreće se jaka upalna reakcija, Njen krajnji produkt su tkz. “pjenaste stanice“ čije nakupine čine glavninu plaka u čijoj se građi nalaze još i kristali kolesterola i nakupine kalcija koje je čine „kapu“ plaka. Vremenom plak raste i sužava lumen krvne žile. Ako je kapa plaka mekana svaki veći podražaj (psihofizčki napor, skok tlaka, duhanski dim, hladnoća…) može dovesti do njenog pucanja. Pokušavajući zacijeliti tu „ozljedu” plaka faktori zgrušavanja u krvi dovode do stvaranja tromba koji naglo i u potpunosti prekida cirkulaciju u opskrbnom području žile dovodeći time do srčanog infarkta. Nasuprot ovim procesima stoji HDL („dobri“) kolesterol koji smanjuje količinu ukupnog kolesterola u krvi ubrzavajući njegov transport u jetru i ublažava upalnu reakciju krvne žile.

Iz ovog proizlaze i osnovne postavke moderne medicine u borbi protiv ateroskleroze koje uključuju :
1. smanjenje razine kolesterola u krvi (pravilna prehrana, statini);
2. smanjenje upale i mogućnosti stvaranja tromba (aspirin) i
3. liječenje doprinosećih faktora (povišen krvni tlak, šećerna bolest, prekid pušenja).

– NEMOJTE PUŠITI
Pušenje je jedan od najznačajnijih faktora rizika za razvoj bolesti srca. Kemikalije u duhanu mogu oštetiti srce i krvne žile, što dovodi do sužavanja arterija zbog nakupljanja plaka (ateroskleroza). Ateroskleroza u konačnici može dovesti do srčanog udara. Ugljični monoksid u dimu cigarete smanjuje razinu kisika u krvi povećavajući krvni tlak i broj otkucaja srca. Kada je riječ o prevenciji srčanih bolesti, nema količine duhana koja je sigurna- čak su i bezdimni duhan (elektronska cigareta ) i pasivno pušenje rizični. Dobra vijest je, međutim, da se vaš rizik od srčanih bolesti počinje brzo smanjivati nakon prestanka pušenja, a nakon 15 godina jednak je riziku osoba koje nikada nisu pušile.

– VJEŽBAJTE OKO 30 MINUTA VEĆINU DANA U TJEDNU
Svakodnevno vježbanje može smanjiti rizik od srčanih bolesti. Fizička aktivnost pomaže u kontroli tjelesne težine i smanjuje šanse da se razviju drugi rizični faktori kao što su visoki krvni tlak, visoki kolesterol i dijabetes. Dovoljna je umjerena tjelovježba (npr. hodanje bržim tempom kroz 30 minuta većinu dana u tjednu). Međutim, čak i tjelesne aktivnosti kraće od ovih preporuka mogu biti korisne- stoga, ako ne možete zadovoljiti smjernice, nemojte odustati. Naravno da se računaju i aktivnosti kao što u vrtlarenje, održavanje stana, penjanje stepenicama i šetnja psa…ne morate vježbati naporno kako bi se postigla korist.

– JEDITE ZDRAVO
Zdravom prehranom značajno se može smanjiti rizik od srčanih bolesti. Nama najbliži primjer prehrane zdrave za srce je mediteranska dijeta. Generalno govoreći to je prehrana bogata voćem, povrćem i cjelovitim žitaricama . Cilj je jesti grah, mliječne proizvode sa niskim udjelom masnoća, nemasno meso i ribu, te izbjegavati previše soli i šećera. Također treba izbjegavati zasićene i trans masti (ima ih najviše u crvenim mesima, punomasnim mliječnim proizvodima, prženoj brzoj hrani, pekarskim proizvodima, margarinu…).Treba koristiti masnoće iz biljnih izvora kao što su maslinovo ili ulje sojine repice. Većina ljudi treba jesti više voća i povrća ( pet do deset obroka dnevno), te dva ili više obroka tjedno ribe, kao što su losos,tuna ili srdela. Također, umjereno pijenje alkohola može imati zaštitni učinak na srce.

-ODRŽAVAJTE ZDRAVU TJELESNU TEŽINU
Prekomjerna težina može dovesti do stanja koja povećavaju srčana oboljenja. Naročito je opasan tkz. metabolički sindrom – kombinacija masnoće oko trbuha, visokog krvnog tlaka, visoke razina šećera u krvi i visokih triglicerida. Jedan od načina da se vidi da li je vaša težina zdrava je da izračunate svoj indeks tjelesne mase (svoju težinu u kilogramima podijelite sa kvadratom visine u metrima) – ako je broj veći od 25 imate povećani rizik od bolesti srca i moždanog udara. Ako već imate povišenu težinu, čak i mali gubitak može biti koristan-smanjenje 3 do 5 posto može smanjiti rizik od dijabetesa, još veće smanjenje pomaže u sniženju krvnog tlaka razine kolesterola u krvi.

-SPAVAJTE DOVOLJNO
Ljudi koji nedovoljno spavaju imaju veći rizik od pretilosti, visokog krvnog tlaka, srčanog udara, dijabetesa i depresije. Većini odraslih je potrebno sedam do osam sati sna svake noći.

– KONTROLIRAJTE STRES
Neki ljudi nose sa stresom nezdravim načinima: prejedaju se, prekomjerno piju alkohol ili puše. Pronalaženje alternativnih načina za kontrolu stresa kao što su fizičke aktivnosti, vježbe opuštanja ili meditacije – mogu poboljšati vaše zdravlje.

-REDOVITO IDITE NA PREVENTIVNE PREGLEDE
Od 18. godine redovito provjeravajte krvni tlak, te razinu masnoća i šećera u krvi. Za prvi pregled srca i žila nikad nije prerano. Dio je zdravstvene kulture brinuti o svome zdravlju i znati što treba poduzeti u kontekstu obiteljske anamneze da bismo očuvali kardiovaskularno zdravlje. Konkretno, u ranim dvadesetim godinama trebamo znati sve o faktorima rizika i s time u skladu planirati širu obradu i prevenciju. Nije dobro dopustiti da povod prvom pregledu budu simptomi. Najčešći uzročnik kardiovaskularnih bolesti je pojava ateroskleroze, a riječ je o stalnom procesu koji započinje u ranoj mladosti i nastavlja se do prvih kliničkih manifestacija. Stoga je važno u početnoj, asimptomatskoj fazi prepoznati faktore rizika koji djeluju kao “tihi ubojice”. Zadebljanje stijenki krvnih žila povezano je sa starijom dobi, što je i logično jer su negativni faktori imali dovoljno vremena za djelovanje. To ne bi trebalo zavarati mlađe jer su studije pokazale da do prvih zadebljanja arterija može doći već u 18. godini! Uz promjenu načina prehrane i stila života, potrebno je redovito kontrolirati krvni tlak i poznavati faktore rizika te u dogovoru s liječnikom poduzeti razumne preventivne mjere.

Prva je u domeni primarne prevencije: unatoč mnoštvu dostupnih informacija o mogućnostima sprečavanja srčano-žilnih bolest i promjenom stila života (prekid pušenja, promjena načina prehrane, povećanje tjelesne aktivnosti…), velika većina ljudi, dok je ‘zdrava’, nije spremna ni na minimalne promjene. Stoga smo po mnogim pokazateljima zdravlja populacije (prosječna tjelesna težina, stopa pušenja, razina kolesterola…) među najgorima u Europi, a iz toga proizlazi visoka učestalost srčanih bolesti i prosječna duljina života koja je među najnižima u Europskoj uniji.

Tek pojava bolesti, ali i tada kod manjeg broja pacijenata, dovodi do značajnijih promjena stila života.
U kliničkoj praksi nije izuzetak sresti pacijente koji i nakon preboljenog srčanog infarkta  i dalje puše, imaju nereguliran krvi tlak i visoku razinu kolesterola u krvi!

Drugi problem – ne slušamo upute o lijekovima

Druga greška koju pacijenti čine je u domeni liječenja: istraživanja potvrđuju da se manje od polovine pacijenata pridržava preporuka liječnika o uzimanju lijekova: doze lijekova se samoinicijativno smanjuju, zbog vlastitih interpretacija ‘nuspojava’ neki lijekovi se neopravdano izostavljaju…

Sve to dovodi do pogoršanja bolesti, a često i do smrtnih ishoda.

Treći problem – usred srčanog udara neki ljudi još uvijek ne jure u bolnicu

Osnovno načelo u modernom liječenju srčanog udara glasi: ‘vrijeme je mišić’. To znači da pravovremenim dolaskom u bolnicu nakon prvih simptoma infarkta (maksimalno do 6 sati) i primjenom terapeutske koronarografije (ugradnja ‘stenta’) može ponovno otvoriti začepljena žila i spasiti onaj dio srčanog mišića koji bi inače odumro. Ta procedura značajno smanjuje smrtnost i komplikacije nakon srčanog infarkta. Mreža ustanova postavljena je tako da praktično svi stanovnici Hrvatske u navedenom roku mogu doći u nadležnu ustanovu i sustav uglavnom dobro funkcionira. U tom kontekstu najvažnije je da pacijent što ranije prepozna simptome infarkta i preko nadležne službe zatraži pomoć. Tu se, uglavnom zbog needuciranosti, često odugovlači i time gubi prilika za optimalno liječenje. Zravstveni sustav i tu mora poboljšati edukaciju djelovanjem kroz medije i obrazovni sustav.

Značajniji kardiovaskularni događaju (infarkt, ozbiljne aritmije, iznenadna smrt…) za vrijeme seksualne aktivnosti vrlo su rijetki, prvenstveno zbog činjenice da je seksualni akt, usprkos većem fizičkom opterećenju , relativno kratak. Brojčani podaci o učestalosti tih događaja su ipak neprecizni zbog nespremnosti pacijenata ( ali i liječnika!) da o tome razgovaraju. To je naročito izraženo u konzervativnim sredinama kao što je naša, tako da su vlastita iskustva i spoznaje liječnika uglavnom oskudni. Ipak, opći je stav sa je seksualni akt u svakoj životnoj dobi vrlo siguran i da nije faktor rizika za srčane bolesti.

Pretpostavke da specifične okolnosti seksualnog čina kao što su preljub ili novi partner dovode do veće učestalosti srčanih bolesti, nemaju epidemiološku potvrdu. Ipak, ne može sasvim se isključiti razmišljanje da povećana razina stresa u takvima okolnostima može ponekad biti okidač za probleme sa srcem.

Seks nakon srčane bolesti

Prilagodba na svakodnevni život može biti teška za srčane bolesnike. Pitaju se o mnogim stvarima: smijem jesti ovu hranu, mogu li obaviti tu aktivnost, može li se moje tijelo nositi sa stresom?

Među tim pitanjima jedno od najvažnijih je kako će srčana bolest utjecati na moj seksualni život – tj. da li uopće mogu bit seksualno aktivan. Prema najnovijom znanstvenim spoznajama koje su inkorporirane u smjernice kardioloških udruga seks je siguran nakon stabilizacije kardiovaskularnih bolesti. To znači da seksualnu aktivnost treba odgoditi ako je karakter srčane bolesti nestabilan ili ako su simptomi teški ( npr. ozbiljna srčana aritmija, visoki krvni tlak, učestali bolovi u prsima…). Nakon stabilizacije i poboljšanje stanja, u dogovoru sa kardiologom, mogu se nastaviti seksualne aktivnosti kao i prije bolesti. Dakle, u početku je potreban oprez, ali kasnije se seksualni život može nastaviti kao i prije bolesti, bez posebnih ograničenja. Muškarci koji koriste sredstva za erektilnu disfunkciju (Viagra…), mogu nastavit upotrebu tih preparata ,osim u slučaju kada koriste nitroglicernske lijekove- tada razmak između ta dva lijeka mora biti barem 24 sata.

Kako razgovarati sa kardiologom o seksu

Liječnik i srčani bolesnik moraju vrlo otvoreno razgovarati o svim aspektima života nakon akutne faze bolesti. Obzirom da je seksualna aktivnost vrlo važna u očuvanju kvalitete života te da je razgovor o seksu vrlo često tabuiziran, liječnik mora zauzeti proaktivan stav i inicirati takav razgovor kako bi upoznao pacijenta sa svim relevantnim činjenicama, ali i pacijent treba pokazati svoju zainteresiranost. Iskustvo pokazuje da liječnik mora sam pokrenuti razgovor o toj temi prvenstveno zbog nepotrebnog srama i nelagode koju pacijenti osjećaju. Ako se ne uspostavi odnos povjerenja i otvorenosti, često stvara nepotreban strah koji onda može dovest do različitih stupnjeva seksualne disfunkcije ili čak do bespotrebne apstinencije.

I za kraj…

Uredan seksualni život važan je faktor za zdravlje cijelog organizma, pa tako i srčanožilnog sustava. Seksualni akt , osim što poboljšava cirkulaciju aktivacijom mišića i ubrzanjem srčanog rada, dovodi do umjerene potrošnje energije i aktivacije mnoštva hormonskih sustava, te dugoročno pomaže u regulaciji tlaka. Također, važan je faktor u psihičkom zdravlju pojedinaca jer smanjuje stres. Stoga će svaki liječnik podržati uredan seksualni život svog pacijenta kao važan segment u općoj prevenciji kardiovaskularnih bolesti.